|
|
I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here
And it won't leave me alone
These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase
[Chorus:]
When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me
You used to captivate me
By your resonating light
Now I'm bound by the life you left behind
Your face it haunts
My once pleasant dreams
Your voice it chased away
All the sanity in me
These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase
[Chorus]
I've tried so hard to tell myself that you're gone
But though you're still with me
I've been alone all along
[Chorus]
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dear my love, haven't you wanted to be with me
And dear my love, haven't you longed to be free
I can't keep pretending that I don't even know you
And at sweet night, you are my own
Take my hand
[CHORUS:]
We're leaving here tonight
There's no need to tell anyone
They'd only hold us down
So by the morning light
We'll be half way to anywhere
Where love is more than just your name
I have dreamt of a place for you and I
No one knows who we are there
All I want is to give my life only to you
I've dreamt so long I cannot dream anymore
Let's run away, I'll take you there
We're leaving here tonight
There's no need to tell anyone
They'd only hold us down
So by the mornings light
We'll be half way to anywhere
Where no one needs a reason
Forget this life
Come with me
Don't look back you're safe now
Unlock your heart
Drop your guard
No one's left to stop you
Forget this life
Come with me
Don't look back you're safe now
Unlock your heart
Drop your guard
No one's left to stop you now
[Chorus]
Yeah yeah, yeah yeah, yeah yeah
ovdje nece saznat puno o meni...
mogu napisat sto volim.... sto mi se svida....
kakva sam.... itd....
IME- necu otkrivat.... vec sam navela u postu...
GRAD - necu ni to...
GOD- godine nisu vazne na blogu...
VOLIM : decke...shopping.... sebe.... msn.... komp.... moj mob....
NE VOLIM : dvolicne ....sebicne.... pohlepne... i bezobrazne ljude....
eto to je sve sto biste vi trebali znat....
za sad
za kontakt mi se mozete obratit....
putem komentara
hy people....evoo opett jedan normalan post...
tko bi rekao haa '??hehe...
a jbgg...
moram i ja malo nes napisat koji put...
ljudi...skola gootovaa ... jos samo malooooo...
i eto... muke privedene kraju...
ocjene ce uskoro biti zakljucene...
i sve ima smisla.... =)
jucer sam bila na plazii...
s dvije frendiceee...
i dva decka... jao kak je bilo ludo...
hehe... i tak dalje...i tak dalje... meni se vise neda pisat... loool..
.
. Ti si moj svijet, jedino sto poznajem, jedino sto me ubija,
jedino sto me u zivot vraca. Iako nisam vise tvoja, ja cu to zauvijek ostati.
Moj si, iako to nikada nisi bio.
Pobjegla sam daleko, daleko od tvojih ociju, tvoga glasa.
Ni sama ne znam zasto te ne zelim vidjeti?
Mozda se bojim da cu pokleknuti, da ce mi glas zadrhtati,
da ce mi pogled pobjeci u pravcu tvojih ociju?
Ili da me pozelis, da ti zafalim, da te zaboli? ...
Sada sam mirna. Srce ne udara. Valjda si se i ti umorio?
Da se bogdo vise nikad vratiti neces! A znas ti ko misli na tebe,
znas ko ne spava nocima, ko ce ti zivot dati kada ti zatreba.
Zelim da vjerujes u suprotno, nije bitno je li to istina ili ne.
A i ja sto ne znam, ne moze me ni boljeti.
Plasim se leta, leta koji zavrsi jakim udarcem o tlo.
Da me nisi toliko zanimao, bila bih mnogo sretnija.
Nisi tu, ali nije mi tesko. Zao mi je godina, zao mi je snova,
zao mi je sto nasi tragovi nikada nece ostati u ovome snijegu...
Ne moze znati kako boli dno onaj koji nikad letio nije!
i Pusti mi sada ruku
Ti nemas vise prava na nju..
a bili smo jednom jaci od svega..pogledaj, sad smo na dnu!!
Zaboravi sve one rijeci, bacene su u vjetar
sad ih nosi neko drugo more..sada ih nosi drugi maestral..
i kad se pozelis usana mojih..ni tada nece biti tvoje...
ostalo je tako malo, tako malo od ljubavi ove...
Sve sam imala..a meni i to malo bilo...
Zeljela sam promjene..zeljela sam nove poraze..
Ovo srce vjecno ce da luta..
i nikad nece stici na kraj svoga puta..
Tako mnogo jedno drugom smo dali..
a tako malo od svega dobili..
Protezu se dani od kada nema te..
al nema veze i to proci ce..
Sad sam u nekom drugom filmu
vise nema nasih uloga
ostala je samo jedna..bolna uspomena..
I nema veze..jaka sam..izdrzat cu sve..
Nove bitke..nove poraze...
I nema veze samo nek tebi dobro je ..
iako mi kazes. "bez tebe ne zivi se"
Zaboravit ces vec, moje poljupce..
I bez mene mora se..
Sad sklapam oci nekom novom proljecu..
sad milujem kose nekom drugom covjeku..
Al kad ostanem sama..
Kad oko mene bude mrak..
Kad pozelim da nikad otisla nisam..
tad potrazit cu te...al nedaj se..
samo zatvori vrata..i ne boj se..
prezivjet cu ja sve........
Još jedna noć sa nimalo ili tek malo sna.
Koliko će ova noć trajati?''
- pitanja onih koji su ''nesretno zaljubljeni''.
Ja sam uvijek mislila (i još uvijek mislim) da je najbolje optimističnim ljudima,
onima koji se ujutro bude sa rečenicom
''Danas je novi dan, dan da se ponovo dokažem sam sebi'',
i koji idu u krevet s kratkim ispitom savjesti i sa osmjehom na usnama.
Ne znam, zvuči malo ''okrutan'' život, ali se takvim ljudima treba diviti.
Počinjati sve i sve završavati s osmjehom, nema ništa ljepše.
Ljubavne boli su, kažu, najteže boli.
Ja još uvijek nisam sigurna da je to tako.
Toliko je tužnijih priča u svakodnevnom životu koje bole više nego one ljubavne
(između muškarca i žene dakako).
Svatko se bar jednom u životu na tome polju razočara
i čini mu se da je nemoguće krenuti dalje, ili nastaviti gdje je stao.
Sve rad tzv. ljubavi.
Postoje i gore situacije u životu do ''nesretne ljubavi''.
Sve prave ljubavi su tužne, rečenica koja je sigurno dobro poznata svima.
Uzmimo za primjer samo Romea i Juliju.
Prestat se borit i ubit se, radi ljubavi? Ubit se svojevoljno, rad ljubavi?
Ljubav ne ubija, ubija strast.
Tužne ljubavi, krajevi veza, nemogućnost imati nekoga koga želiš,
i padat u depresiju zbog toga. Jel to radi ljubav?
Zar nije logičnije da te ta ljubav tjera naprijed, da ti daje snagu i da te čini jačim?
Zar ljubav, tako veliki i lijepi osjećaj može uništiti čovjeka?
Ako nemamo nešto što želimo,
tu je samo povrijeđen ego, ponos ili nešto drugo, i iz toga proizlazi depresija,
nesanica i sve ostalo što ljudi pridodaju kao simptom tužnoj ljubavi.
To je ono ''Kako se to meni moglo dogoditi kad sam...''. To nije ljubav.
Ja mislim da ljubav ukoliko je prava ni u jednom slučaju ne može biti tužna...
jer ona traje zauvijek.
U ovom trenutku neznam kako izreći svoje misli,osjećaje...
neznam kao bi to napisala ni kako da ih podjelim s druima.
Čini mi se da je u mojoj glavi zbrka...i to velika!!
Sve mi je pomješano i više ništa ne shvaćam,iako ne želim da je tako!
Jesi li se ikad osjetio usamljenim?
Imaš osjećaj da je sve crno,sve ti izgleda nekako tužno,mračno,
ništa ti ne ide od ruke,sve je nekako naopako...
Promatrajući ljude oko sebe imaš osjećaj da si jedina tužna duša na ovom svijetu.
Ljudi oko tebe su samo oni sretni,nasmješeni,zaljubljeni...
Iz očiju im isijava neki čudan sjaj sreće,
na usnama im se nalazi osmjeh kakav bi svatko poželio!
Osmjeh koji ti se čini tako lijep,tako moćan da bi i najtužniju osobu uspio razveseliti,ali...
ali taj osmijeh ne dopire i do tebe.
Pitaš se: "Što mi je?Ne ja nisam takva osoba"
govoriš sama sebi – "ja sam vesela,mlada,lijepa,nasmješena i želim da me ljudi kao takvu poznaju i pamte!"
Zašto da neki problem,neka svađa ili nešto slično tome stane na put tvojoj sreći,osmjehu?!
Osmjeh je nešto najčudesnije na svijetu!!
Može izlječiti svako ranjeno srce,svaku povrijeđenu dušu...
Ljudi danas kao da zaboravljaju na taj osmjeh,na taj tako mali smješak koji čini čuda.
Što se događa u ovom današnjem svijetu?
Sve je nekao užurbano,svi negdje trče i nitko nema vramena za neku stvar koja ga veseli!
Zar se nitko nikad ne zapita pa kamo sve ovo vodi?
Sjeti li se tko svojih prijatelja koje nije odavno vidio?
Prijatelji su nam ipak nešto jako važno i vrijedno u životu,bar za mene!!
Uz ove prijatelje koje sada imam osjećam se ispunjena radošću,srećom,toplinom...
Ne treba mi neki poseban razlog za smijeh...
jer on dolazi sam uz prijatelje kao i onaj sjaj sreće u oku!!
A ljubav? Što je s ljubavi??
Ljubav nam dolazi onda kada je najmanje očekujemo!
Ona uđe u naš život kao bura koja nas probudi iz nekog dubokog sna.
U ljubavi treba biti strpljiv i treba čekati.
>>-Čekati.To je bila prva lekcija koju sam naučila o ljubavi.
-postaješ sve nestrpljiviji,čeznutljiviji sve dok voljeni ne dođe.
Tada ti se sve čini tako lijepo,sretan si,zadovoljan...
jer je i još jedna ladica sreće u tebi popunjena!
svee vas pozdravljaa vasa anonimna blogerica... i komajte mi puno.... =)
Pamtiš li??? Pamtiš li onu noć???
Kada sam ti rekla....
Rekla koliko te volim...
I kako dugo....
I da sam njega ostavila...
Da, zbog tebe....
Ne sramoti se....
Dopirali su glasovi....
Zar te nije sram...
Što vam je?? - Ne...nije me sram...
Zar je sramota nekoga voljeti???
Nekome to reći....Teško je voljeti...
A to nikom ne reći....
I skrivati tu silnu bol....A zapravo svima pričati....
Pričati o sreči....
Sječas se???
Sjetiš li se ?? rekao si «pogledaj me u oči»...
Ne ja to nisam mogla...
Tvoje oči meni donjele su samo patnju....Bol...koje se ne zaboravlja....
Neizbrisivi trag...koji ću uvijek pamtiti...
Ali ne i boljeti...
Da, vjerujem da vrijeme rane liječi...
Znaš li koliko mi je trebalo da se trgnem...
Da te prebolim...Da te prestanem voljeti...
Tvoje uvrede...
Ma tko bi to zaboravio....
Mislila sam da ću te zauvijek voljeti ma što god rekao...
Ali ne....
Ovaj put to nije vrijeme....U moj život je ušao dečko....
Drugi dečko.....
Kojemu sam i sada zahvalna....
Taj je dečko bio samo osveta tebi...
No nisam ni slutila da mi je stalo do njega...
I kolika se duša skriva u njemu...
Ne, nisam ga volila...
I ne, nikada nikoga neću više voljeti...
Nikad više nikoga kao tebe...
Ali on...on mi je pomogao...Pomogao da te prebolim....
Da..on...Znam...Znam priče o njemu...
On nije dobar dečko, on je ovo...on je ono...
Nije te zaslužio....
Ja nisam njega zaslužila....
I znam što misliš o njemu...
I ti...i svi vi...
Ne...OSTAVITE GA!!!...on je mene izvukao iz dna...
Da baš on...Kada sam mislila gore ne može...
Kada si se ti svemu samo smijao....
Vani se neprestano opijao...I mislio kako jedna mala noćas...
Noćas za tobom plače....
Plače u sobi sama....Gdje je tama...I da tužna i sama....
To je bilo sve fora...
Da..fora....fora za tebe...
Mislio si da si nedostižan....
Kada mi nitko nije mogao niti htio pomoći...On je bio tu....
Uvijek će mi ostati u lijepoj uspomeni....
Ne..on više nije pokraj mene...On je sada moj prijatelj....
I uvijek će to biti...
Uvijek će ostati lijepa uspomena na srcu...
Znaš li da sam se prije njega svim muškarcima svetila...
Tvojim sam ih imenom zvala...Da, baš tvojim....
Tražila tebe u njima...A nikada te našla...
Jer netko takav ne postoji...
Pitaš li se sada što još osječam?
Što mislim o svemu....
Ne... ne osječam više ništa....Moje srce izbušeno je...
Da...ti si ga izbušio...
Sa svojim uvredama....Nemože ono više voljeti.....
Ali nema veze....
Sada je samo važno....Važno da više ne voli tebe....
Tebe zauvijek pamtit ću...Pamtit kao prvu ljubav....
Da...baš onu ...Onu koja se ne zaboravlja...
Ona poslije koje se više ne voli.....
Ne osjeća.....Ne... ne mrzim te....
I ne mislim ništa loše o tebi....
Ali znaj sada je gotovo...
I sada ljubim druge....Druge koje ne volim....
Vidim smeta ti....ljubim ih...Tuđi trag na vratu sada krijem....
Da sve ti vidiš...znam....Samo reci jedno....
Da li se ikada kaješ....
Dali te sada savjest peče...Zbog toga...
To što si mogao biti meni sve...
Ne...sada više to ne pokušavaj....
To je prošlo...Promijenila sam se....Promijenio si me....
Ali najviše od svih.....
Promijenio me ON....
Pa njemu hvala....A tebi....
Tebi ZBOGOM.....
evo mene...
ovo je iznimkaa...s ovim postom...
samo sam htjelaa....
ovom prilikom...
cestitati rođendan frendici s msna... PETRI....
PETRA sretan rođendan... želim ti sve najboljee...
hehe....
PeTrA jel tako da smo ponosne na to smo nismo anđeli ?
hahahahaa....
sad nastavljam normalnim postom...
Hvala ti...hvala ti sto sam zbog tebe pustila suze...
hvala ti sto su me tvoje rijeci toliko povrijedile...
hvala sto si mi zabio noz u srce...hvala ti za sve one „lijepe“ rijeci koje si mi rekao danas...
hvala sto mislis da sam takva osoba kakvu me ti smatras..
sto mislis da sam pricala o tebi nesto sto ni ja sama ne znam sta..
boli me najvise sto nisi htio da cujes moje rijeci koje sam ti govorila...
govorim ti da to nije istina,kunem ti se a ti i dalje ne vjerujes..hvala ti...
Mislila sam da si ti taj koji ce me dignuti iz pepela kad mi neko slomi krila..
a ne..ti si taj koji ih slomio...hvala ti..
I sad...ti i ja...nikad vise...i sad...ti i ja...
kao dva svijeta...a bili smo jedan..
necu lagati i reci da uzdignute glave prolazim pored tebe...
necu reci da stavim osmijeh na lice kad te vidim..
iako to hocu ne mogu,ipak....nije toliko lahko kao sto se cini drugima i tebi...
jel mislis da sam sretna??...
jel mislis da me nijednom rijecju nisi povrijedio??..
mislis da je meni lako pogledati te a ne reci ti ni cao...
proci pored tebe kao da se nikad nismo upoznali...
kao da nikad nismo dijelili price..zivot..
kao da sve ono sto smo zajedno prezivjeli ostalo negdje zakopano...
ostalo negdje daleko iza nas..
Ti zaboravi sve ono sto smo pricali..zaboravi one nase potpise...
ludosti..svadjanja...smijanja,zaboravi sve jer i to nazalost moram i ja...
Znam da ces se kajati..jer ti se to u ocima vidi..znam da ces me moliti za oprost...
molit ces me da ponovo vratimo sve ono sto smo imali..znam da ces....
ali,,bice kasno...i sad je kasno...
Jer tvoje rijeci isuvise su me ranile da bih mogla da predjem preko tvojih rijeci..
znas da sam do sada prelazila preko svega...
jer sam mislila da ce nam biti bolje,al tek vidim sad da sam pogrijesila...
vidim da sam davno trebala da ostavim nas u proslost...
Mrzim sto sam ti morala reci da ne postojis vise za mene...
mrzim uopce dan kad si pomislio na tu glupost...
ali moralo je biti ovako...teze mi je nego sto sam ocekivala...
tesko mi je da shvatim da te vise necu imati...
da nikad vise necu osjetiti tvoj topli zagrljaj..
tesko mi je sto cu te svaki dan vidjati a nijednom te pozdraviti,poljubiti...
nijednom reci da...zao mi je!!
Zao mi je..stvarno mi je zao...
jer sam mislila da si ti taj..
da si onaj kome mogu reci sve...al...pogrijesila sam..
Ne mrzim te..i dalje te ne mrzim sto si mi pokvario sve...
ne mrzim te sto si mi unistio snove
niti sto si ucinio da zaplacem...
samo zelim da ti se zahvalim jer si mi otvorio oci...
Dobro znas da je tebe ne mogu mrzit,i niti zelim da te mrzim vec zelim da te zaboravim!!
PoZzzZ.... Veliki...
by : AnOniiMnA...
ii ak nije bed komajteee
evo mene...
s novim postom...
sigurno vas cudi sto bas ja pisem... taj post,... svojim rijecima...
sto ne izrazavam svoje osjecaje pjesmama...pricama....stihovima...
ili slicnome tome...
eto da ne kazete da samo pisem price... i sl... da neznam nikada nista...
napisati svojim rijecima....
napisat cu sad jedan...recimo... normalan posst....
da kroz to... mozete malo bolje upooznat menee...
prvo se zahvaljujem svimaa... koji su komentirali...
svima koji citaju... i posjecuju moj blog....
etoo.... da znate zas ja uvijek piseem onak ljubavne posteve....
etoo objasnjenjaa...volim iskazivat svoje osjecaje...
bas to mogu ovdje....ali ne volim da itko zna... tko sam....
tko oce...dobije msn adresuu..... pa .... ce saznat i ime... osim oni koji je vec imaju.... loool.....
ja saam zaljubljenaa trenutno.... nikomee... necu otkrivat.... ime te osobe....
hehe.... jer ... se zna da netko moze doc do tog bloga... i sta onda....
hehe...eto glupostii....traceva.... .... .... ne zeliiim.....
eto to je ukratko to...tek toliko da znate da mogu i znam pisatii...LOL....
evo sad "uobicajeni post "
Klizila je niz moje lice i na usnama stala
bila je to suza tako topla i tako mala
u njoj je andjele sva moja tuga stala
u njoj su se osijetile sve moje boli
znala je i suza da te moje srce voli
samo o tebi sam napisala svaki moj stih
jer tako volim te tvoje carobne oci
znam da cu ja volit samo njih moci
kisa i dalje sipi i moje tuzno lice vlazi
moj pogled medju oblacima samo tebe trazi
pogledam u nebo jer tako volim osmijeh tvoj
i tada te njezno privucem u zagrljaj moj
osjetim glavu na grudima i kose njegove
tada mi suza jedna onako sama od sebe krene
o boze moj kako ludo volim tog lijepog decka
osijecam da mi za njim pola srca vene
znati ces tada kada i mene nebude vise
zasto su niz moje lice klizile te kapi kise
vidim mjesec na nebu... jos je sjao
da te toliko volim a mozda nisi to znao
i dok nocas u ludom srcu mom ta vatra gori
sjetim se jer to ludo srce samo tebe voli
kao da osjetim tvoju ruku da mi suzu brise
znam osjecaje moje znam da volim te jos vise
zato i nocas za tebe pisem svaki moj stih
razmisljam i slusam dok muzika tiho svira
pitam se da li cu u zivotu ikada naci mira
osijecam tada kao da ce zaplakat dusa moja
osijetim kako mi u krilo pada kosa tvoja
po meni jos osjetim tragove tog lijepog decka
osjetim posvuda po tijelu tople usne njegove
poljubi me jos nocas molim te tako te zelim
onim tvojim lijepim usnama toplim i vrelim
tako te volim a znam da si nocas sam
ljubi me dok kisa lije i jedna zvijezda pada
ma poljubi me samo jednom ludo dok si mlad
ako me ne poljubis onako njezno poludicu sad
Padam pogođena strelicom ljubavi.Tolike muke i patnje,bolna razočaranja i srce zrna ...
Da trpim i dalje.A njega nema i nema i nema.Želim ga milovati i dirati njegova razvijena ramena i čvrste guzove
dok me on gleda svojim mekim i toplim očima.
Cijeli dan slušam jednu prelijepu pjesmu.U meni budi sjećanja za njim.
Naših susreta po školskim hodnicima,slučajnih dodira ruku i stvarnih,zaljubljenih pogleda
u kojima smo proždirali jedno drugo.
Možete mi se smijati,upirati prstom u mene i rugati mi se.
To u meni potiče misao jednu i jedinu da ste ljubomorni jer ne možete ostvariti ovakvu ljubav kao što sam je ja ostvarila
prema jednoj osobi.Ja uživam u njoj.On je moja slatka patnja.
I ako se sada nalazim kilometrima od njega , moe srce je još na mjestu.
Kucalo bi na svakom kutku ovog svijeta samo za njega.
ZA SLIKE ZADNJE DVIJE... ZAHVALJUJEM ... SUPER FRENDICI S MSNAA......
HEHE... PREPOZNAT CE ONA SVOJE RADOVE....
Nikad nisam ni voljela tebe,
Voljela sam osobu koju si glumio…
Prevario si samog sebe,
A nas si jednostavno ubio…
Nakon svega si mi stranac,
Nisi ni sjena onog starog lika,
Bio si samo dobar glumac
Ili ja dobra publika!
Anđelima su pale maske sa lica,
Razbile sve iluzije i lažni sjaj,
Sad vidim da si ubojica
Ubio si u meni svaki osjećaj…
Više me ništa ne vrijeđa,
Ništa me ne može zaboljeti,
Previše se noževa zabilo u moja leđa,
Mislim da više ne znam voljeti!
Nešto je trulo unutar mene,
Mislim da je to srce moje
I duša koja polako vene…
Ne znam kako da se borim,
Što se u ovakvim situacijama radi,
Kad nekog iz sve snage volim,
A istovremeno mi se toliko gadi.
Bojao si se,pa si me „štitio“ od istine,
I uvijek postupao sa mnom u rukavicama,
Sad stvarno odjebi od mene,
Ne želim imati posla s kukavicama!
I na svemu ti zahvaljujem,
Hvala što zbog tebe mrzim cijeli svijet,
Od dodira,pogleda,poljupca strahujem…
I svi dobiju samo moj bijes,
Bijes koji je tebi namijenjen..
Zbog svega što si mi pružio,
Al slabić poput tebe nije na to pripremljen,
Pa drugi trpe ono što si ti zaslužio..
Ne želim misliti na tebe po cijele dane,
Ali samo si mi ti u meni i nemam druge zanimacije.
Još uvijek nisam našla lijeka za sve te rane,
Al bar sam u pjesmu istresla neke svoje frustracije.
Tvoja je predstava u završnici
Evo i ja pjesmu privodim kraju,
Možda smo samo propali umjetnici
Koji malo jedno o drugom znaju,
Umjesto da ti kažem zbogom,
Nešto ću te zamoliti:
*Više nikom nemoj reći:“VOLIM TE“
Ti ne znaš što znači voljeti…!
jos nesto... kome je posvecenoo isto necu otkrit...
jbg...anonimna spisateljica.... loool....
TI NISI RANA AL PUNO BOLIS......
nikad nemoj trazit nesto savrseno jer bit ces u opasnosti
da umres bez ljubavi..
zavoli nesto sto nije savrseno i usavrsi ga svojom ljubavlju........
kad dusha na put krene ti budi sretan bez mene.....
uzalud se budim ja i budno sanjam....
.na tugu naviknem kao da se kaznjavam.....
uzalud se trudim da ti budem sluga.....
.al nisam ja dio srca tvoga Da je tvoja ljubav svjetlost......
svi bi bili u mraku.....Kad se sretnu oci nase,
a ja spustim svoje dole nek ti bude jasno da te moje oci vole
Mozesh da mi uzmes sve....al jedno ne mozes.....
ISTINU da VOLIM TE
EVO SLIKEE...
Ljubav...osjecaj koji se svodi na bol.
Koliko god trajao taj dobri osjecaj ljubavi,bol dode poslije nje.
Da li postoji neko ko je vjecno uzivao u ljubavi?
Znam da cemo svi kad-tad naci tu "pravu osobu",ali do tada ljubav je samo crna tacka naseg zivota.
Ali opet i kada nademo tu osobu dode trenutak kada ona ili mi napustimo ovaj svijet...i ljubav se opet pretvori u bol...
Mada svi volimo taj osjecaj dok volimo i dok smo voljeni.
I tako dok uzivamo u tome potajno se bojimo da to prestane.Ko zna,mozda taj nas strah i dovede tugu.
Jer kako cudno od trenutka kad pocnemo strahovati desi se nesto...nesto sto dovede do raskida.
Ponekad oni nemaju objasnjenje zasto,ali jenostavno kazu da to nije to...
Ljubav je samo razlog da patimo.
Ponekad pozelim da sam ostala ona mala beba koju svi vole.Dok si mali ne znas kako ljubav moze da zaboli...
jer ljubav je vizija nas smrtnika bez imalo stida.
Rado bi postavili dragim osobama pitanja sa znas li?
ili da li znas? no imamo li odgovora???
Znaš li kako je živjeti sam vani, čekati onog ko nikad neće doći?
Znaš li kako je živjeti sam sa sobom, i sa svojim mislima,
gušeći se pri sopstvenim pomislima na ono na šta si spreman učiniti, pokušavajući doći do daha?
Bojim se tvojih riječi, tvojih postupaka.
Znaš li lutalice kako je biti izgubljen u svijetu,
tražeći ono što nikada nećeš pronaći,
držeći se objema rukama samo za nadu koja je u tvojim mislima, a ne postoji u stvarnosti?
Znaš li kako je gledati druge, nevine, mlade ljude, koji ne znaju ni za ša drugo osim uživati,
želeći biti dio njih, a ne želeći biti kao oni?
Znaš li kako je ići putem života, biti svjestan svega, biti spreman na sve,
i morati očekivati kada te neočekivano napadnu?
Znaš li kako boli, kada ti život pruži nešto što nisi zaslužio,
a dok se ti svim snagam trudiš zadržati to,
oduzimaju ti to bez dozvole, bez prava, bez pitanja,
ne pitajući te za sreću koju imao si dok je TO bilo kraj tebe,
ne pitajući te za bol, koju nanijeli su ti kada su ti TO oduzeli,
pretvarajući se kasnije da se ništa nije desilo, dok tebe suze kao oganj peku,
i tvoja bol postaje nepodnošljiva, i navikneš se . . .
Znaš li kako boli kad ti uzmu ono što je tebi sveto, otmu ti, a ti to moraš prihvatiti sa bitkom koju gubiš,
ili bez nje, i sve to jer nisi dovoljno jak??
Neznalice, ne znaš kako je osjetiti bol,
a i ne želiš znati. Ne želiš znati kako je to hodati sam ulicom,
bez nekog ko će te saslušati i razumjeti.
Slušali su te, a onda ti se podrugljivo, zlobno smijali
... Ne želim živjeti u zabludi i biti sretna, želim živjeti u stvarnosti, a ne biti nesretna.
Želim ići putem života, a ne pretvarajući se da sam ono što nisam...
Ne želim da moj život bude jedna velika obična laž
zbog nerazumijevanja koje je u drugim ljudima.
Želim moći hodati zabačenom ulicom, gdje nema svjetla, a osjećati se sigurnom.
Je li moguce da ne mozemo nadvladati zelju za ljubavi?
Jos uvijek me muci isto pitanje....
Zasto moramo voljeti....?
Sto bi bilo da nismo nikada vidjeli ili osjetili takvo sto?
Volimo li mi iskljucivo zbog drustva koje je na to naviknuto...?
Je li ljubav samo izlika kako bismo se uklopili...?
Kako mogu znati voli li mene netko doista?
Je li sve samo gluma?
Kako je moguce da volimo i zelimo biti voljeni bas od onih
kojima je najmanje stalo.....
Kojima je svejedno selimo li se mi na drugi kraj Zemlje?
Uspomene...
Ima ih losih....
Ali one nam ne paraju srce....
One dobre to cine...
Zar ne?
Htjeli bismo se vratiti...
Jos jednom prozivjeti to....
Opet osjetiti onaj osjecaj koji smo tada dozivjeli....
Vrijeme nam oduzima sve sto nam je ikada bilo vazno....
I onda iduci put pokusavamo zadrzati taj isti osjecaj...
Jeli ikad itko upro pogled u vas......
Onaj pogled koji ne odaje tocno mrzi li vas....
Ili je pak do usiju zaljubjen....
Koji bi bio prvi osjecaj kome biste povjerovali?
Biste li se prepustili ovom dobrom....
Vjerojatno ne...
Osim ako ste veeoma samopouzdani...
A ni onda....
Zasto....
Zbog straha....
Ljudska smo bica....
Bojimo se bilo cega sto bi nas moglo povrijediti...
pozzzzz vas sve...
hvala na komentarima... poslije cu uredit post...
jer sad moram ic...
na trening...
BY: anonimna
kako je kada pogledas u nase slike stare?
zaboravi da su ikad teske rijeci pale...
priznaj kao i ja da smo bili dvje budale...
i javi se... zbog vremena starih... mi bi mogli popit kavu...
kao nekad mogli bi prosetati uz savu....
zagrlit me mozes bas kao nekad...i ljubiti...
pricaj mi o ljubavi... digni me do neba....
jos jednom da osjetim...da me netko treba...
pricaj mi o ljubavi....koja se ne vara...
jos me jednom podsjeti... na vremena staraa....
jednom kad ti dosade nedovrsene price.... kad u glavi neki glas...
ti tvoje ime vice...jednom kada neznas sta bis sam sa sobom...
ti javi se... ponekad bi mogli svratit do starog samuna...
prasinu bi mogli skinut sa starih albuma ...
mogli bi se zagrlit' onako kao nekad i plesati... 
ovaj blog upravo je napravljen da bih mogla pisati...
ovo sto pisem sada...
pisati... kako se osjecam bez beda da ce netko citati....
da ce saznati....
blog cu pisati samo kad se budem osjecala....
losije nego inace.... i ono.. kad nesto budem htjela podijelit...
s vama citateljima....
malo sam u bedu...
ne bih otkrila zastoo...
mislim znam ja zasto.... al evo...vama necu rec... " original verziju "...
obuzimaju me osjecaji.... a neznam koja znacenja imaju....
nekad sam u bedu.... nekad happy full.... nekad zbunjena...
nekad umisljena... nekad ljubomorna.... nekad mi se nista neda....
nekad mislim da mogu sve....nekad zelim sve....
nekad sam zaljubljena od glave do pete.... nekad mi se cini da ljubav uopce ne zelim...
to je sve tako nekako.... aa.... neznam kako da opisem....
sjebano.... ajmo rec tako...sorryte na izrazu..
ja neznam sta zelim.... sta mislim.... ( ne mislim ) haha...
a što uopce zelim misliti,osjecati???
to je pravo pitanje...dok to ne saznam...rade necu ni mislit...
ni znat... ni htjet.... ni osjecat....hehe...
mozda je tako najboljee...
iss... koji dug post... ccc...
a da ja odem???
moze moze.... 
sve vas pozdravlja vasa anonimna blogerica...
ovo je moj blog...
na njemu cu pisat...
sve sto mislim... osjecam... i zelim reci...
necu i ne zelim spominjat ime....
grad... ni godine....
zelim ostat anonimna...
jer su neki citali moje prosle blogove....
ii....nisam htjela da citaju... jbg....
za sve me pitajte preko komentara...
ako ocete moj kontakt..
zatrazite msn...
i grad... i godine....i ime... mogu....reci na msnu....
ili nes sl.tome...
al na blogu ne.... =)
nadam se da ce vam se blog svidat...
i da cete ga citat